Zašto BDP ostaje najvažniji ekonomski pokazatelj, uprkos kritikama

Uprkos čestim kritikama političara i ekonomskih populista, bruto društveni proizvod (BDP) i dalje se smatra najpouzdanijim pokazateljem ekonomskog uspjeha i kvaliteta života, piše u analizi objavljenoj na Bloomberg Adria.

BDP predstavlja ukupnu tržišnu vrijednost svih finalnih dobara i usluga proizvedenih unutar granica jedne zemlje. Prema autorki analize, riječ je o jedinstvenom broju koji obuhvata izuzetno mnogo informacija, sa obuhvatom i istorijom koje gotovo nijedan drugi pokazatelj ne može da nadmaši.

Kritika BDP-a dolazi sa različitih strana - dio kritičara, uglavnom sa ljevice, smatra da bi veću pažnju trebalo posvetiti negativnim posljedicama rasta ili jednakosti u društvu. Američki potpredsjednik Dz. D. Vens u svojoj najnovijoj knjizi ide dalje, tvrdeći u polušaljivom tonu da je 'možda ekonomija samo farsa'.

Autorka analize navodi da svaka statistička procjena po definiciji nije savršena, ali da neke statistike ipak bolje ispunjavaju kriterijume dosljednosti, transparentnosti i mogućnosti ponavljanja mjerenja. Prema tim standardima, BDP je, kako se navodi, možda najbolja statistika kojom raspolažemo, jer je u visokoj korelaciji sa velikom većinom stvari koje su važne za kvalitet života - zdravljem, zaposlenošću, očekivanim životnim vijekom, sanitarnim uslovima i obrazovanjem.

Ujedinjene nacije su formirale komisiju koja je predložila 'kontrolnu tablu sa 31 pokazateljem' kao alternativu BDP-u, sto je, prema navodima analize, gotovo odmah ocijenjeno kao gubljenje vremena, jer toliki broj pokazatelja ne pruža jednu jasnu i uporedivu statistiku, a otvara i prostor da zemlje i političari sami biraju kriterijume prema kojima ce im se suditi.

Francuski ekonomista Toma Piketi, jedan od poznatijih kritičara BDP-a, prema navodima analize, priznao je da mu je manji ekonomski rast sam po sebi cilj, sto autorka teksta navodi kao primjer da kritika BDP-a često zapravo odražava skepticizam prema samom ekonomskom rastu.

U analizi se zaključuje da BDP, iako ne obuhvata sve - poput nejednakosti, vrijednosti slobodnog vremena ili neplaćenog kućnog rada - i dalje omogućava građanima da porede stanje privrede tokom vremena i sa drugim zemljama, čime političare drži odgovornim za odluke koje donose.