Losos sa farmi sve manje hranljiv zbog promjene ishrane riba

Nova studija koju su vodili naučnici Ministarstva poljoprivrede SAD pokazuje da je losos uzgojen na farmama danas znatno manje bogat omega-3 masnim kiselinama nego ranije, što dovodi u pitanje dosadašnje preporuke o ishrani. Danas se skoro 70 odsto lososa koji se jede u svijetu uzgaja u kavezima i bazenima.

Američke smjernice za ishranu preporučuju najmanje 230 grama ribe sedmično i savjetuju da se bira losos ili slične vrste bogate takozvanim zdravim omega-3 masnim kiselinama. Novo istraživanje, međutim, pokazuje da je količina tih masnih kiselina u uzgojenom lososu znatno opala, što može učiniti zvanične preporuke, uključujući i one Američke asocijacije za srce, zastarjelim.

Laura Li Kaskada, direktorka organizacije za nadzor akvakulture Aquaculture Accountability Project, izjavila je da se stare brojke i dalje koriste u nacionalnim smjernicama za ishranu. „U međuvremenu, to će ostati isto i ljudi će imati pogrešnu predstavu o tome koliko omega masnih kiselina zapravo unose", rekla je Kaskada.

Autori studije napominju da uzorak koji su ispitivali nije dovoljno veliki da bi se odmah mijenjale zvanične preporuke, ali naglašavaju da je potrebno šire i reprezentativnije istraživanje. Ministarstvo poljoprivrede SAD nije odgovorilo na zahtjeve za intervju niti na pitanja poslata elektronskom postom.

Kao razlog za pad količine omega-3 masnih kiselina, studija navodi veliku promjenu u ishrani lososa, koji je po prirodi mesojed. Umjesto manjih vrsta riba, koje su prekomjerno izlovljene da bi se njima hranio uzgojeni losos, danas se koristi mješavina koja uključuje biljna ulja i usjeve poput soje i kanole. Sličan trend zabilježen je još u istraživanju iz 2016. godine.

Količina uzgojenog lososa utrostručila se između 2000. i 2020. godine, što je daleko brže od proizvodnje bilo koje druge vrste ribe sa perajima. Akvakultura je danas najbrže rastući sistem proizvodnje hrane na svijetu, dijelom i zbog sve većeg interesovanja za vrste koje se marketinški predstavljaju kao posebno zdrave.

Stručnjaci već dugo upozoravaju na uticaj uzgoja lososa na životnu sredinu. Otpad i hrana za ribe zagađuju vode i ugrožavaju divlje populacije lososa, dok je hranjenje sve većih populacija uzgojenog lososa dovelo do opadanja broja manjih vrsta riba i slabljenja obalnih ribarskih zajednica koje od njih žive.

Metju Hajek, istraživač sa Njujorskog univerziteta koji proučava uticaj proizvodnje proteina na životnu sredinu, naveo je da je potrošnja soje u akvakulturi tokom posljednje dvije decenije dovela do krčenja šuma površine približno jednake Nikaragvi ili Bangladešu. U Norveškoj, najvećem svjetskom proizvođaču uzgojenog lososa, udio morskih sastojaka u hrani za ribe pao je sa 90 odsto 1990. godine na oko 23 odsto 2020. godine, dok najveći dio soje koja se koristi potiče iz tri brazilske kompanije povezane sa nelegalnom sječom amazonske prašume.