Zašto je hodanje sve teže sa godinama - otkriveno objašnjenje

Australski naučnici otkrili su zašto hodanje sa starenjem postaje sporije i zamornije - tijelo postepeno žrtvuje efikasnost pokreta u zamjenu za stabilnost.

Istraživanje su vodili naučnici sa Univerziteta Flinders i Univerziteta u Kanberi, a pokazalo je da starenje prati takozvana strategija hodanja koja prioritet daje sigurnosti umjesto brzini i uštedi energije. To objašnjava zašto se stariji ljudi brže zamaraju, ali i zašto su izloženiji većem riziku od padova.

Naučnici su analizirali podatke o kretanju 107 zdravih odraslih osoba starosti od 26 do 86 godina i pronašli male, ali značajne razlike u tome kako skočni zglob i okolni mišići upravljaju svakim korakom.

Vodeći autor studije, doktor Kodi Lindzi sa Instituta za brigu o budućnosti pri Univerzitetu Flinders, objašnjava da skočni zglob ima ključnu ulogu i u održavanju ravnoteže i u pokretanju tijela naprijed. „Kako starimo, tijelo počinje da daje prednost stabilnosti u odnosu na efikasnost. To nam pomaže da ostanemo uspravni, ali hodanje time postaje mnogo veći napor", rekao je Lindzi.

Istraživači su utvrdili da stariji ljudi češće istovremeno aktiviraju suprotne mišiće oko skočnog zgloba, u pojavi koja se naziva ko-kontrakcija. Ona ukočava zglob i poboljšava stabilnost pri dodiru stopala sa tlom, ali istovremeno tjera mišiće da rade više posla uz manje pokretanja naprijed. Zbog toga stariji učesnici imaju kraće korake i sporije se kreću.

Koautor istraživanja, vanredni profesor Marten Imink, rukovodilac programa istraživanja aktivnog života u sklopu istog instituta, navodi da nervni sistem kod starijih osoba usvaja pristup koji daje prednost sigurnosti, kompenzujući promjene vezane za starenje na račun performansi. „Ove promjene mogu povećati zamor i otežati hodanje na duže staze, uz smanjenu sposobnost oporavka nakon spoticanja ili proklizavanja, što je jedan od ključnih faktora padova kod starijih osoba", istakao je Imink. Dodao je da čak i postepene promjene mogu uticati na samopouzdanje i samostalnost, pa ljudi primjete da se brže zamaraju ili se osjećaju manje sigurno, posebno na neravnom terenu.

Naučnici poručuju da programi vježbanja za starije osobe ne bi trebalo da se fokusiraju samo na jačanje mišića, već i na ravnotežu i koordinaciju, uz pažnju na to kako različiti mišići sarađuju tokom svakog koraka. Prema riječima Lindzija, redovna fizička aktivnost, vježbe ravnoteže poput taj čija, jačanje potkoljenice i aktivnosti koje izazivaju koordinaciju mogu napraviti razliku. Istraživači se nadaju da će ovi nalazi doprinijeti boljim strategijama prevencije padova i rehabilitacije koje podržavaju zdravo starenje.