Umjetnik Stefan Lukić pokrenuo akciju protiv ejdžizma u umjetnosti

Umjetnik Stefan Lukić pokrenuo je akciju „3FivePlus“ kojom poziva umjetnike, umjetnice, kustose i kustoskinje starije od 35 godina na jednomjesečnu rezidenciju u Parizu, gdje živi i radi posljednjih godina. Cilj akcije je da se skrene pažnja na problem diskriminacije po godinama starosti u savremenoj vizuelnoj umjetnosti, posebno izražen u regionu Jugoistočne Evrope.

Lukićeva akcija podrazumijeva finansijsku podršku učesnicima - pokrivene troškove puta, smještaj, kao i produkciju i organizaciju izložbe po isteku rezidencije, prenosi SEEcult.org. Time se skreće pažnja na to da javni pozivi umjetnicima često ne pokrivaju troškove produkcije radova i izložbi, dok su ekonomska i zdravstvena sigurnost umjetnika u praksi neretko nestabilne.

Istoričarka umjetnosti Ana Knežević Cekić, povodom Lukićevog novog rada, podsjetila je na pjesmu „In Corpore Sano“ grupe Konstrakta, kojom je Srbija 2022. godine nastupila na Evroviziji, a koja ironično govori o tome da umjetnica mora biti zdrava jer nema zdravstveno osiguranje. Ta pjesma je dio tada objavljenog „Triptiha“, uz numere „Mekano“ i „Nobl“.

„Živimo u vremenu kojem diskriminacija na osnovu godina starosti, odnosno ejdžizam, nije stran, i kada se traga za mladim talentima, za svježim, originalnim i inovativnim pristupima u svim sferama“, navela je Knežević Cekić, dodajući da mladi umjetnici, iako se od njih očekuje mladalačka svježina, često ne bivaju smatrani dovoljno zrelim da budu priznati kao ostvareni umjetnici, već nose titulu umjetnika u usponu.

Rad „3FivePlus“ nadovezuje se na Lukićev raniji performans „Daleko, koliko me noge nose“ iz 2020. godine, kada je trčao od svog ateljea do groblja, promišljajući protok vremena kroz život i rad umjetnika. Knežević Cekić podsjeća da je istorija umjetnosti puna primjera koji pokazuju da kreativnost nema rok trajanja - Mone je čuvene lokvanje počeo da slika sa 57 godina, dok je Pikaso naslikao „Gospođice iz Avinjona“ sa 25 godina.

Lukićev poziv namijenjen umjetnicima starijim od 35 godina nastao je kao reakcija na učestale javne konkurse za rezidencije, priznanja i nagrade koji su namijenjeni isključivo mlađima od te granice, čime se, kako ističe autorka teksta, otvara pitanje na osnovu čega je uopšte određena starosna granica mladosti u umjetnosti.