Tri minuta sprinta izaziva veće promjene u krvi nego 90 minuta umjerenog vježbanja

Istraživači sa Univerziteta Rokfeler otkrili su da svega tri minuta sprintanja izazivaju daleko veće molekularne promjene u krvi nego 90 minuta umjerenog vježbanja. Šest sprintova od po 30 sekundi promijenilo je gotovo četvrtinu izmjerenih proteina u krvi, dok je 90 minuta umjerenog vožnje bicikla izazvalo znatno manje promjene.

Prema rezultatima istraživanja, šest sprintova punom brzinom, svaki u trajanju od 30 sekundi, izmijenilo je skoro 25 odsto svih proteina izmjerenih u krvi odmah nakon vježbanja. Za razliku od toga, 90 minuta neprekidne umjerene vožnje bicikla promijenilo je manje od četvrtine jednog procenta proteina. Umjereno trčanje na traci uticalo je na više proteina nego vožnja bicikla, ali i dalje mnogo manje nego kratka sesija sprintanja.

Sprintanje je takođe izmijenilo više od 200 metabolita i brzo povećalo nivoe proteina koji učestvuju u rastu krvnih sudova, obnavljanju tkiva i hormonalnoj signalizaciji. Dio tih proteina dospio je u krvotok putem brzog ćelijskog procesa poznatog kao ektodomenska cijeđenja, u kojem se dijelovi proteina sa površine ćelija brzo odsijecaju i šalju u cirkulaciju, umjesto da se tek tada stvaraju.

Naučnici su takođe testirali kako ljudske masne ćelije reaguju na krv uzetu nakon sprintanja i zabilježili široke promjene u aktivnosti gena, uključujući način na koji ćelije obrađuju gorivo, reaguju na hormone i prepoznaju dostupnost hranljivih materija. Kod umjerenog vježbanja, značajan porast masnih kiselina i proteina iz jetre povezanih sa izdržljivošću pojavio se tek tri sata nakon treninga, dok su promjene u genskoj aktivnosti masnih ćelija bile mnogo manje izražene.

Poređenje proteina koji reaguju na vježbanje sa zdravstvenim podacima više od 53.000 učesnika britanske baze podataka Biobank, istraživači su utvrdili da su mnogi od tih proteina povezani sa manjim rizikom od kardiovaskularnih i metaboličkih bolesti. Od 33 proteina povezana sa manjim rizikom od gojaznosti i dijabetesa tipa 2, sprintanje je izmijenilo 32, dok je umjereno vježbanje uticalo na svega tri. Više od četvrtine tih proteina povezano je i sa sporijim biološkim starenjem.

„Ono što je uzbudljivo jeste da samo nekoliko minuta intenzivnog vježbanja može da pokrene značajan molekularni odgovor", izjavio je jedan od autora studije, Koen. „Taj odgovor smo vidjeli i nakon osam sedmica treninga, što nam govori da to nije samo posljedica toga što se tijelo bori sa neobičnim stresom - moguće je da su te reakcije prirodno svojstvene intenzivnom vježbanju."

Postdoktorski istraživač Luk Olsen, koji je sproveo studiju, naveo je da različit intenzitet vježbanja izaziva različite tjelesne prilagodbe, ali da su molekularni mehanizmi koji stoje iza toga do sada bili slabo poznati. Prema njegovim riječima, takozvani ekserkini - proteini i metaboliti koji se oslobađaju u krvotok nakon vježbanja - izuzetno su osjetljivi na intenzitet vježbanja i mogli bi biti ključni posrednici blagotvornih efekata kratkih perioda intenzivnog vježbanja po zdravlje.