Terapija koja „prepisuje“ djetinje uspomene smanjuje strah od neuspjeha

Istraživači sa Univerziteta SWPS i Instituta Nenki u Poljskoj pokazali su da terapijske tehnike zasnovane na imaginaciji mogu trajno smanjiti strah od neuspjeha koji potiče iz bolnih dječjih uspomena na kritiku odraslih.

Rezultati randomizovanog kontrolisanog kliničkog istraživanja objavljeni su u časopisu Frontiers in Psychology. U studiji je učestvovalo 180 mladih odraslih osoba, između 18 i 35 godina, koje su prijavile izražen strah od neuspjeha vezan za bolna sjećanja iz djetinjstva u kojima su bile izložene kritici staratelja.

Učesnici su tokom dvije sedmice prošli kroz četiri terapijske seanse podijeljene u tri grupe. Prva grupa je koristila tehniku izlaganja slikama, u kojoj su učesnici jednostavno prizivali situacije koje su izazivale strah ili anksioznost. Druga grupa je primijenila tehniku preoblikovanja slike, kod koje učesnik u mislima ponovo prolazi kroz teško iskustvo, a zatim u scenu uvodi zamišljenog „zaštitnika“, na primjer terapeuta, koji se suprotstavlja osobi koja izgovara kritiku i pruža podršku djetetu. Treća grupa je koristila istu tehniku preoblikovanja, uz dodatak desetominutnog odlaganja nakon seanse, čime su naučnici pokušali da ojačaju efekat intervencije na trag sjećanja.

Sve tri primijenjene tehnike dovele su do značajnog i trajnog smanjenja straha od neuspjeha, kao i do niza negativnih emocija poput tuge i osjećaja krivice. Učesnici su, prema fiziološkim mjerenjima, pokazali i slabiju tjelesnu reakciju na sjećanja na kritiku, što ukazuje na to da prizivanje bolnih iskustava više nije izazivalo isti nivo stresa. Poboljšanja su ostala prisutna i tokom kontrolnih provjera nakon tri i šest mjeseci.

„Studija pokazuje da je moguće smanjiti intenzitet negativnih emocija i uzbuđenja povezanih sa sjećanjima na kritiku iz djetinjstva. Pravilno odabrane tehnike mogu uticati na to kako se ta sjećanja doživljavaju, čine ih manje opterećujućim“, izjavila je Julija Bacek, psihološkinja iz Laboratorije za afektivnu neuronauku pri Institutu za psihologiju Univerziteta SWPS, jedna od koautorki istraživanja.

Prema riječima Stanislava Karkosa, kognitivnog naučnika iz iste laboratorije, tehnika preoblikovanja slike najbolje djeluje kada u učesniku izazove element iznenađenja, odnosno neslaganje između onoga što osoba očekuje i onoga što se zapravo desi u novoj verziji sjećanja. Taj neočekivani obrt, kako navode autori, pomaže da se ustaljeni emocionalni obrasci razblaže i da stari, bolni odgovori budu zamijenjeni novim.

Nalazi ukazuju da tehnike zasnovane na imaginaciji mogu promijeniti način na koji ljudi reaguju na sadašnje izazove, dajući im mogućnost da bolnim iskustvima iz prošlosti napišu nov, siguran završetak.