Šta se dešava sa nekretninom kada vlasnik umre bez nasljednika

Kada vlasnik nekretnine u Republici Srpskoj umre bez zakonskog nasljednika, vlasništvo prelazi na Republiku Srpsku, objašnjava banjalučki advokat Vladimir Dragičević.

Prema riječima Dragičevića, to je propisano članom 20. Zakona o nasljeđivanju. „Republika Srpska se ne može odreći nasljeđa, te zaostavština koju Srpska naslijedi postaje dio imovine Republike Srpske", pojašnjava advokat.

Trajanje ostavinskog postupka zavisi od složenosti slučaja - jednostavniji predmeti se rješavaju brzo kod notara, dok se u slučaju spora oko sadržaja zaostavštine ili kruga nasljednika spis vraća sudu. Sud ili notar tada provjerava matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih kako bi utvrdio da li nasljednici postoje.

Dragičević navodi da, ukoliko nasljednici nisu poznati ili su nedostupni, postoji velika vjerovatnoća da se zaostavština uopšte neće ni raspravljati, jer niko neće dostaviti matičnoj kancelariji potrebne podatke. U tom slučaju sud okončava postupak utvrđenjem da se zaostavština ne raspravlja, a imovina ostaje upisana na ime umrlog sve dok neko od nasljednika ne pokrene naknadno raspravljanje ili dok imovina po drugom osnovu ne postane vlasništvo trećeg lica.

Na pitanje da li neko može kupiti ili naslijediti nekretninu prije okončanja ostavinskog postupka, advokat odgovara odrečno: „Imovinu može prodati samo onaj ko je njen vlasnik. Nakon smrti vlasnika, njegova imovina prelazi na nasljednike koji je mogu međusobno ustupati jedni drugima. Tek po okončanju ostavinskog postupka, nakon što se formalno uknjiže kao vlasnici, njom mogu raspolagati prema trećim licima."

Osoba koja živi u nekretnini ili je koristi bez pravnog osnova, poput ugovora o zakupu sa umrlim vlasnikom, nema zakonska prava na njeno korišćenje, pa nasljednici mogu tražiti predaju u posjed. Ako ugovor o zakupu postoji, nasljednici preuzimaju poziciju zakupodavca i moraju poštovati uslove ugovora. Dragičević dodaje da smrću vlasnika obaveze poput poreza i troškova održavanja prelaze na nasljednike i mogu biti naplaćene iz zaostavštine.

Za pokretanje ili provjeru ostavinskog postupka potrebni su izvod iz matične knjige umrlih, spisak nasljednika i dokaz o imovini poput posjedovnog lista ili zemljišnoknjižnog izvatka, a ukoliko postoji testament, i njega treba navesti. Postupak pokreće sud po službenoj dužnosti čim dobije smrtovnicu, ili na prijedlog bilo koje zainteresovane osobe.