Spavanje duže od 8,5 sati može biti povezano s ranim promjenama u mozgu kod Alzheimerove bolesti

Istraživanje objavljeno u časopisu Alzheimer's & Dementia pokazuje da dugotrajno spavanje može biti povezano s ranim neurodegenerativnim promjenama koje prethode pojavi simptoma Alzheimerove bolesti.

Istraživači su analizirali podatke 2.410 učesnika američke Framingham Heart Study prosječne starosti oko 70 godina. Tokom redovnih ljekarskih pregleda, učesnici su prijavili koliko prosječno spavaju svake noći, dok su im istovremeno uzeti uzorci krvi za analizu biomarkera povezanih s neurodegenerativnim bolestima.

Statistički značajna povezanost utvrđena je isključivo za biomarker p-tau181, koji se smatra jednim od najvažnijih pokazatelja Alzheimerove bolesti. Nakon otprilike 8,5 sati sna, nivoi p-tau181 počinju kontinuirano rasti, a kod osoba koje spavaju deset ili više sati bilježi se nagli porast.

Neurolog dr. Steven Allder, koji nije učestvovao u istraživanju, ističe kako rezultati podupiru dokaze da promjene u spavanju mogu biti povezane s najranijim biološkim procesima Alzheimerove bolesti. Prema njegovim riječima, samo trajanje sna ne govori dovoljno o njegovoj kvaliteti - osoba može provesti devet ili deset sati u krevetu, ali pritom imati isprekidan san.

Upravo duboki san ima važnu ulogu u uklanjanju otpadnih materija iz mozga, uključujući beta-amiloidne proteine. Rane promjene uzrokovane Alzheimerovom bolešću mogu zahvatiti dijelove mozga koji reguliraju ciklus spavanja i budnosti, zbog čega osobe počinju spavati duže mnogo godina prije nego što primijete prve probleme s pamćenjem.

Autori istraživanja naglašavaju da njihovi rezultati ne dokazuju da dugo spavanje uzrokuje Alzheimerovu bolest, nego samo pokazuju povezanost. Stručnjaci preporučuju razgovor s ljekarom ako neko redovito spava više od devet sati dnevno, a pritom osjeća izražen umor, pospanost ili primjećuje poteškoće s pamćenjem i koncentracijom.