Naučnici tvrde da su otkrili tri zaboravljena asirska kralja

Istraživači Aleksandar Johanes Edmonds i Ekart Fram tvrde da su otkrili tragove tri asirska vladara koji se ne pominju na takozvanoj Asirskoj kraljevskoj listi, dokumentu koji se već čitav vijek smatra glavnim izvorom o redoslijedu vladara te drevne imperije. Njihov rad, objavljen u časopisu Journal of Cuneiform Studies pod nazivom „Tri nova kralja Asirije", sugerira da spisak možda nije bio nepristran hronološki zapis, već politički oblikovan dokument.

Prvi vladar kojeg su autori identifikovali koristio je ime Tiglat-Pileser, preuzevši ime ranijeg kralja. Prema rekonstrukciji, on je vladao istovremeno sa zvanično priznatim kraljem Asur-danom III, čiji je bio i nećak, i pokušao je da ga smijeni sa vlasti nakon pomračenja Sunca koje je u tadašnjem svijetu imalo veliki politički i vjerski značaj. Dokaz o njegovoj vladavini sačuvan je na glinenoj pločici koja se čuva u Britanskom muzeju i koja bilježi kraljevski dar; prema toj pločici, vladao je otprilike od 763. do 762. godine prije nove ere, prije nego što je zbačen.

Drugi zaboravljeni vladar povezan je sa stelom pronađenom 1894. godine na lokalitetu Tel Abta u Iraku. Naučnici su se dugo pitali zašto je ime kralja prvobitno povezanog sa spomenikom prepravljeno u ime drugog vladara po imenu Tiglat-Pileser. Edmonds i Fram smatraju da se ta zagonetka može objasniti postojanjem kralja po imenu Salmanasar, koji je, prema njihovoj tezi, vladao neposredno prije nego što je Tiglat-Pileser III došao na vlast 745. godine prije nove ere.

Treću naznaku pruža klinopisni tekst pripisan kralju Tukulti-Ninurti II, koji pominje posudu koju je prvobitno napravio Tukulti-Ninurta I, a kasnije obnovio vladar po imenu Asur-Uballit. Problem je što Asirska kraljevska lista ne navodi nijednog kralja tog imena između vladavina dva Tukulti-Ninurte. Autori pretpostavljaju da je taj Asur-Uballit vladao od 913. do 912. godine prije nove ere, što bi moglo objasniti i identitet oštećene statue pronađene u Asuru, kojoj nedostaju glava, ruke i kraljevska obilježja.

Istraživači navode da je otkriće ove trojice vladara postavilo šira pitanja o svrsi same kraljevske liste. Prema njihovim riječima, spisak vjerovatno nije bio „nepristrano hronografsko djelo", već „legitimišući kanon kraljeva, koji je povremeno ažuriran kako bi se iz njega uklonili kratkotrajni ili paralelni novoasirski vladari".

Edmonds i Fram postavljaju i dodatna pitanja - ko je i šta određivalo koji će kralj biti uvršten na spisak, kako se to uklapalo u asirsko kulturno pamćenje i shvatanje vladavine, te da li je lista imala praktičnu ili isključivo ceremonijalnu funkciju. Prema autorima, nalaz čini ranu političku istoriju Asirske imperije komplikovanijom nego što se do sada smatralo, ali i mnogo jasnijom za razumijevanje kako je oblikovana zvanična slika prvog svjetskog carstva.