Istraživanje na miševima: prestanak konzumiranja alkohola može pripremiti mozak za relaps

Naučnici su na miševima otkrili da period apstinencije od alkohola može izazvati promjene u aktivnosti jednog dijela mozga povezanog sa stresom, koje prethode ponovnom posezanju za alkoholom. Nalaz bi mogao pomoći da se unaprijed prepozna ko je najizloženiji riziku od relapsa.

Istraživači su miševima dugoročno omogućili dobrovoljan pristup alkoholu, a zatim uveli period prisilne apstinencije. Pokazalo se da je dio miševa poslije toga razvio obrazac pijenja otporan na averziju - nastavili su da piju alkohol i pošto mu je dodat hinin da postane sve gorči, i to u većim količinama nego miševi koji nisu prošli kroz apstinenciju.

Naučnici su pratili aktivnost grupe ćelija u dijelu mozga koji se naziva bed nukleus terminalne strije (BNST), a za koji je ranije utvrđeno da je povezan sa simptomima poremećaja upotrebe alkohola poput anksioznosti i depresije. Kada su miševi koji su prošli apstinenciju vraćeni u okruženje gdje im je ranije bio dostupan alkohol, pokušavali su da piju i kada je u posudi bila samo voda, a ti pokušaji su bili praćeni pojačanom aktivnošću u BNST - više nego duplo veća aktivnost u odnosu na miševe bez perioda apstinencije.

Posebno je značajno to što se pojačana aktivnost u BNST javljala i prije nego što su miševi uopšte dobili pristup gorkom alkoholu. To sugeriše da bi se praćenjem aktivnosti ovog dijela mozga moglo unaprijed prepoznati ko je u riziku od ponovnog posezanja za alkoholom.

Autori istraživanja, Deni Vinder i Meri Dojl, navode da zloupotreba alkohola spada u vodeće javnozdravstvene probleme u Sjedinjenim Državama. Prema podacima koje navode, broj smrtnih slučajeva povezanih sa alkoholom u 2024. godini bio je 4,5 puta veći od broja smrti povezanih sa opioidima. Više od 80 odsto Amerikanaca starijih od 12 godina bar jednom u životu konzumira alkohol, a oko 10 odsto njih razvije poremećaj upotrebe alkohola, što u Sjedinjenim Državama iznosi skoro 30 miliona ljudi kojima je potrebno liječenje.

Iako postoje terapije koje je odobrila Uprava za hranu i lijekove SAD za liječenje ovog poremećaja, broj dijagnostikovanih slučajeva je od 1999. godine praktično udvostručen, a kliničari trenutno nemaju pouzdan način da unaprijed procijene kome će liječenje biti neophodno.

Nije još razjašnjeno koju tačno ulogu BNST ima u ponašanju povezanom sa poremećajem upotrebe alkohola, niti šta pokreće pojačanu aktivnost u tom dijelu mozga. Istraživački tim nastavlja da ispituje ovu oblast mozga kod miševa, dok saradnica na projektu Dženifer Blekford paralelno proučava aktivnost BNST kod ljudi sa poremećajem upotrebe alkohola u ranoj fazi apstinencije. Ukoliko se slični nalazi potvrde i kod ljudi, sljedeći korak bi bilo testiranje BNST kao metode skrininga u kliničkim ispitivanjima.