Istraživanje: majmuni širom svijeta njeguju odnose sa drugim životinjskim vrstama

Medjunarodni tim naučnika zabilježio je 427 slučajeva u kojima primati uspostavljaju bliske odnose sa drugim životinjskim vrstama, od miševa do jelena, što bi moglo da otkrije evolutivne korijene ljudskog držanja kućnih ljubimaca.

Istraživanje je pokrenuo profesor evolutivne biologije sa Univerziteta Oksford Siril Grueter, poslije prizora u zoo vrtu u Sangaju, gdje je ženka gibona nježno umilostivila miša koji je zalutao u njen prostor za boravak. Zajedno sa saradnicima, Grueter je potom prikupio još primjera - mladi bonobo je pažljivo držao mladunce mungosa, majmuni su se penjali na leđa svinja i jelena, jedan lengur je milovao vjevericu, a grupa makakija je zajednički njegovala napuštenog psa.

Tim je analizirao naučne radove, medijske izvještaje i anketu među 37 primatologa, i tako prikupio 427 zabilježenih interakcija koje su uključivale 88 vrsta primata i 127 drugih životinjskih vrsta. Većina slučajeva odnosila se na igru ili njegu, a dešavali su se i u divljini i u zatočeništvu. Rezultati su objavljeni u julu u časopisu „Primates“.

Jedan od najčešće dokumentovanih primjera odnosi se na makakije u Japanu, koji redovno njeguju i jašu na leđima jelena vrste sika. Kako objašnjava Sedrik Sier, istraživač ponašanja životinja sa Univerziteta u Strazburu, sve počinje jednostavno - makaki ispuštaju voćke i lišće iz drveća koje jeleni jedu, dok jeleni jedu izmet majmuna oko mjesta na kojima oni spavaju. Odnos se potom razvija dalje - makaki češljaju jelene, jedu im parazite, igraju se sa njima i jašu ih, a ponekad pokušavaju i da se pare sa njima.

Nisu sve zabilježene interakcije bile prijateljske. Dvadeset šest slučajeva ocijenjeno je kao zlostavljanje, a u 13 slučajeva druga životinja je uginula usljed nasilnog rukovanja, među njima ptice, pangolini, drugi primati i domaća mačka. Istraživači navode da ovi slučajevi nisu nužno proizašli iz zlobe ili agresije, već su mogli biti i neuspjeli pokušaji brige o drugoj životinji. Zapaženo je i da su mladi primati češće učestvovali u igri, dok su ženke češće njegovale druge životinje, a većinu interakcija su pokrenuli sami primati.

Sier, koji nije učestvovao u novom istraživanju ali se ranije bavio odnosom makakija i jelena, upozorava da prikupljeni podaci ne predstavljaju kontrolisan eksperiment. „Brojevi opisuju gdje su naučnici i kamere bili, a ne koliko često se ova ponašanja zaista dešavaju“, kazao je on.

Prema riječima Gruetera, ovi nalazi ukazuju da sposobnosti koje omogućavaju držanje kućnih ljubimaca - radoznalost, tolerancija, briga i održavanje dugoročnih odnosa sa drugom vrstom - nisu se iznenada pojavile kod ljudi, već imaju dublje evolutivne korijene. On ipak naglašava da ove kratkotrajne interakcije nisu isto što i trajna, brižna veza kakvu ljudi imaju sa svojim kućnim ljubimcima. Naučnici još ne znaju tačno kada su ljudi počeli da drže kućne ljubimce, ali dokazi o pripitomljavanju životinja seže najmanje 12.000 godina unazad.