Ekipa filma „Oče naš" na Sarajevo film festivalu govorila o stvarnom događaju iz Crne rijeke

Na Sarajevo film festivalu sinoć je prikazan film „Oče naš" reditelja Gorana Stankovića, a poslije projekcije reditelj i dio glumačke ekipe ostali su pred punom salom na razgovoru sa publikom.

Nakon dugog aplauza uslijedilo je niz pitanja iz publike - o stvarnom događaju koji je inspirisao film, o pripremi glumaca i o tome koliko nasilja gledalac uopšte može da podnese. Na scenu je, pored Stankovića, izašla i ekipa filma - glumica Jasna Žalica, skripterka Marija Stanošević, masterka filma Ana Tepčević i koproducent Srđan Šarenac, dok je posebnu pažnju publike privukao razgovor sa Vučićem Perovićem, koji tumači jednu od ključnih uloga.

Film je inspirisan stvarnim događajem iz takozvane komune Crna rijeka, o kojem je javnost saznala nakon što su 2009. godine objavljeni snimci nasilja nad štićenicima. Stanković kaže da je od prve ideje do gotovog filma prošlo gotovo sedam godina. „Možda prvih pet godina se držalo činjenica, a onda smo u posljednje dvije-tri shvatili da je ovo priča koja na neki način prevazilazi te činjenice", rekao je reditelj.

U stvarnosti je svještenik koji je vodio komunu koristio nasilje kao metod „liječenja", što je na kraju dovelo do smrti jednog od štićenika. Film taj događaj sabija u kraći vremenski period i mijenja pojedine elemente, ali, kako je istakao Stanković, ne da bi pobjegao od stvarnosti, već da bi od nje napravio nešto šire: „Ne dozvolite činjenicama da upropaste dobru priču". Prve ideje za film pojavile su se oko 2017. godine, scenario je nastajao godinama, a „Oče naš" je konačno snimljen 2024.

Vučić Perović je u projekat ušao još 2021. godine i pripremu za ulogu počeo mnogo prije snimanja. Gledao je dokumentarce o Crnoj rijeci i filmove o zavisnosti, a scenario je odnio i neurologinji, specijalisti za bolesti zavisnosti. „Bukvalno sam otišao sa scenarijom kod nje. Bilo mi je jako važno da imam uporište sa te stručne strane, žene koja je imala dovoljno toga u svom iskustvu", rekao je Perović, dodajući da mu je bilo bitno da u glavi složi sve ono što se u filmu ne vidi - porodicu, djetinjstvo i odnos sa ocem svog lika.

Jasna Žalica, koja tumači filmsku majku, pristupila je ulozi na suprotan način - namjerno je željela da zna što manje. „Meni je bilo pametnije da što manje znam, da bih zapravo bila neko ko spašava dijete iz nečega što ni sama ne razumije", rekla je glumica, objašnjavajući da njena junakinja prvo pokušava da spasi sina od zavisnosti, a potom od samog liječenja te zavisnosti.

Stanković je otkrio i da je odluka da se radnja gotovo u potpunosti odvija na jednom mjestu, bez flešbekova i paralelnih tokova, donesena tek u procesu montaže filma, kada je ekipa shvatila da sve teme - zavisnost, religiju i zloupotrebu moći - nije moguće ispričati na drugačiji način.