Deformacije kičme sabljastih mačaka otkrile posljedice parenja u srodstvu prije izumiranja

Istraživači su u fosilima sabljastih mačaka iz Brea katranskih jama u Los Anđelesu otkrili neobično visok broj deformacija kičme, uključujući znakove tumora kičmenih živaca, što ukazuje na posljedice parenja u srodstvu dok je populacija opadala.

Naučnici su analizirali 3.722 pršljena iz najmanje 849 sabljastih mačaka vrste Smilodon fatalis, koje su živjele na američkom kontinentu prije 11.000 do 700.000 godina. CT snimci su otkrili 32 pršljena sa nerazvijenim lukovima, 48 spojenih pršljena i 226 prijelaznih pršljena koji se nisu pravilno formirali.

Posebno je značajan nalaz tri pršljena sa proširenim otvorima kroz koje prolaze živci i krvni sudovi, što ukazuje na tumore kičmenih živaca. Kod današnjih ljudi takvi tumori se dijagnostikuju kod 0,38 na 100.000 ljudi, dok je kod sabljastih mačaka iz La Brea prevalencija mogla biti 353 na 100.000 jedinki.

Veterinarski hirurg Hugo Šmokel iz IVC Evidensia veterinarske akademije u Švedskoj, vodeći autor studije objavljene u časopisu Frontiers in Veterinary Science, smatra da su deformacije posljedica parenja u srodstvu. Kako je populacija opadala, štetne genetske mutacije su postajale češće. Iste deformacije kičme danas se primjećuju kod vukova koji žive u malim, izolovanim populacijama.

Tumori kičmenih živaca su vjerovatno bili bolni i mogli su dovesti do gubitka funkcije udova. To je vjerovatno činilo pogođene životinje lakšim plijenom katranskih jama - privučene zarobljenim plijenom u ljepljivoj supstanci, same su padale u zamku. Promjene klime, ljudske aktivnosti i konkurencija sa sivim vukovima možda su doprinijeli konačnom izumiranju vrste.

Istraživanje objavljeno 26. jula otkriva šta se može desiti životinjama koje danas suočavaju sa sličnim pritiskom na populaciju. Dvadeset vrsta divljih mačaka trenutno je klasifikovano kao ugroženo ili kritično ugroženo prema Međunarodnoj uniji za zaštitu prirode.