Zašto stalno „počinjemo ispočetka“ ponedjeljkom i kako prekinuti taj krug

Mnogi ljudi tokom radne sedmice drže se zdravih navika, a onda vikend „upropaste“ druženjem, alkoholom i brzom hranom, pa odlučuju da sve ponovo počnu u ponedjeljak. Psiholozi upozoravaju da je takav obrazac razmišljanja neodrživ i predlažu fleksibilniji pristup.

Istraživanje sprovedeno na više od 7.000 odraslih Amerikanaca pokazalo je da ljudi vikendom u prosjeku unesu više kalorija nego radnim danima. Problem, kažu stručnjaci, nije sam vikend, nego način razmišljanja - kada osoba zaključi da je dan već „upropašten“, jedan propušten trening ili nezdrav obrok lako preraste u nekoliko dana potpunog odustajanja.

Psiholog Maks Došej za portal Ejting vel ističe da propušten trening ne mora da odredi šta ćete jesti za večeru, kao što ni manje kvalitetna večera ne mora da utiče na doručak sljedećeg jutra. Svaki obrok, šetnja ili odlazak na spavanje predstavljaju novu priliku da se čovjek vrati svojim uobičajenim navikama, bez potrebe da čeka ponedjeljak za „novi početak“.

Psihološkinja Megan Markum savjetuje postavljanje malih, jasnih i izvodljivih ciljeva umjesto uopštenih poput „smršaću“ ili „hraniću se zdravije“. Takvi konkretni ciljevi lakše se dosljedno sprovode i vremenom postaju automatski dio svakodnevice, na osnovu koje je moguće graditi nove navike.

Prema pregledu istraživanja, ljudima je u prosjeku potrebno oko dva mjeseca da im određena zdravstvena navika postane automatska, mada taj period može da traje od nekoliko dana do godinu dana. Zbog toga stručnjaci naglašavaju da nije neobično ako je nekome za usvajanje nove navike potrebno više vremena od očekivanog.

Umjesto strogog pristupa „sve ili ništa“, koji se najčešće napušta čim dođe do odstupanja od plana, psiholozi preporučuju fleksibilan nedjeljni raspored - na primjer, određeni broj treninga sedmično uz prostor za odstupanja poput dostave hrane ili dana bez planirane aktivnosti. Istraživanje među osobama koje su više puta pokušavale da uvedu redovnu fizičku aktivnost pokazalo je da su upravo strogi kriterijumi o tome šta se računa kao trening najčešće vodili potpunom odustajanju kada bi se plan poremetio.

Stručnjaci savjetuju da se unaprijed odredi i najmanja prihvatljiva verzija cilja - ako je plan da se trenira 45 minuta pet puta sedmično, a to jednog dana nije izvodljivo, deset minuta šetnje može da bude dovoljno da se navika održi. Prema Došeju, sprovođenje i najmanje verzije navike učvršćuje osjećaj da je osoba i dalje neko ko brine o sopstvenom zdravlju, čak i kada nema dovoljno vremena, energije ili motivacije za više.