Regenerativna poljoprivreda sve prisutnija i u Potkozarju

Regenerativna poljoprivreda, koncept koji se sve više spominje u svijetu, polako nalazi primjenu i na poljoprivrednim gazdinstvima u Potkozarju. O tome kako ovaj pristup može pomoći poljoprivrednicima da se izbore sa sve izraženijom sušom govorio je za „Kozarski vjesnik" stručnjak Mirko Jokic.

Prema riječima Jokica, regenerativna poljoprivreda ne podrazumijeva samo očuvanje zemljišta, već izgradnju kompletnog sistema koji je otporniji na klimatske promjene i zahtijeva znatno manje skupih sintetičkih inputa poput pesticida i mineralnih đubriva. „Cilj je da se stvori sistem koji je u načelu dugoročno održivi, tako da jedna njiva ne zahtijeva konstantne vještačke intervencije, već da se sama može nositi sa nepovoljnim uslovima, bilo da je riječ o suši, bolestima, štetočinama ili drugim negativnim faktorima", rekao je Jokic.

Iako se koncept često povezuje sa potpunim izbacivanjem pluga iz upotrebe, Jokic kaže da to u uslovima teških i glinovitih zemljišta Potkozarja nije realno očekivati. Umjesto toga, preporučuje sve češće korišćenje podrivača - alatki koje smanjuju obrtanje i uznemiravanje zemljišta, a za čije korišćenje danas većina poljoprivrednika ima dovoljno jake traktore.

Objasnjava da se zemljište u regionu već dvije decenije ore na istoj dubini od 20 do 30 centimetara, što dovodi do stvaranja takozvanog „plužnog đona" - tvrdog i nepropusnog sloja koji sprječava razvoj korijena bilja u dublje slojeve. Podrivanje, koje se po pravilu radi u avgustu, septembru i oktobru kada zemljište nije ni premnogo vlažno ni premnogo suvo, omogućava da se zimska vlaga akumulira u dubljem sloju odakle teže isparava i služi biljkama u najkritičnijim fazama razvoja.

Kao prepreku široj primjeni ove prakse, Jokic navodi ekonomsku stranu nabavke opreme, jer je za pojedinačno gazdinstvo skupo da kupuje podrivač koji koristi samo jednom godišnje. Kao rješenje predlaže da jedan podrivač koriste zajednički više poljoprivrednika, napominjući da za sada ne postoji sistemsko rješenje za takav vid udruživanja, pa se nabavka uglavnom svodi na individualne mogućnosti.

Dodaje da je promjena strukture sjetve, naročito kada je riječ o kukuruzu, još jedna važna komponenta regenerativne poljoprivrede. Dok u glavnim proizvodnim regijama poput Lijevce polja i Semberije gajenje kukuruza bez navodnjavanja postaje gotovo nemoguće, u Potkozarju je situacija nešto povoljnija zbog bolje strukture zemljišta.