Rad od kuće dugoročno povećava usamljenost i stres, posebno kod ljudi koji žive sami

Novo istraživanje objavljeno u časopisu Science pokazuje da rad od kuće dugoročno može negativno uticati na mentalno zdravlje. Analiza podataka više od 500.000 odraslih osoba u SAD-u otkrila je da zaposleni koji rade na daljinu provode oko sat vremena dnevno više sami u odnosu na one koji odlaze na radno mjesto.

Istraživači su uporedili zanimanja koja se mogu obavljati na daljinu, poput kancelarijskih i računarskih poslova, sa poslovima koji zahtijevaju fizičku prisutnost, primjera radi u ugostiteljstvu ili trgovini. Rezultati pokazuju da osobe koje dugoročno rade od kuće imaju viši nivo psihološkog stresa, depresivnih simptoma, anksioznosti i usamljenosti.

Zaposleni koji žive sa partnerom ili porodicom nisu pokazali značajan porast psihološkog stresa niti povećanje vremena provedenog nasamo. Takođe, osobe koje su tek nedavno počele raditi na daljinu nisu pokazivale povećan nivo stresa ni usamljenosti, što ukazuje da se negativni učinci razvijaju postepeno tokom godina.

Naučnici ističu da su ljudi prirodno društvena bića i da su spontani kontakti sa kolegama, razgovori tokom pauza ili zajednički odlazak na posao nekad bili sastavni dio svakodnevice. Upravo društveni život je područje koje je najviše pogođeno radom na daljinu.

S druge strane, prethodna istraživanja pokazuju da nekim skupinama zaposlenih rad od kuće može biti koristan. Neurodivergentni zaposleni, uključujući osobe sa poremećajem iz spektra autizma ili ADHD-om, navode obavezan povratak u kancelariju kao jedan od glavnih izvora stresa. Za njih društvene interakcije u radnom okruženju mogu predstavljati dodatno opterećenje.

Istraživanje provedeno na oko 1.600 zaposlenih u Kini pokazalo je da fleksibilni i hibridni modeli rada poboljšavaju zadovoljstvo poslom, radnu efikasnost i mentalno zdravlje, posebno kod žena i osoba koje imaju dugo svakodnevno putovanje do radnog mjesta. Autori naglašavaju da će biti potrebno provesti dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo vrijede li isti zaključci u drugim državama i kulturnim okruženjima.